DEDAL I IKAR
Možda ipak nisu svi robotizovani. Sigurno je svako od nas bar na filmu (teško uživo), gledao fino obučene čike koji svalo jutro ulaze u "Rotary" ili neki drugi omiljeni im klub, pa sednu ispred kamina i uz tompus uzimaju svoju jutarnju dozu informacija. U pozadini ponizno stoji rob, uglavnom afro-američkog porekla, ali njega niko ne primećuje. Svi bi tog trenutka poželeli da budu tamo i da žive tako. Osvestite se, jako mali krug ljudi u velikim metropolama stvarno tako živi. Jedino što je u glavi lakše poistovetiti se sa njima nego sa stanovnicima recimo Peckam-a. Avaj, i Peckam je Evropa, a mi još uvek nismo. Da se vratim na početak, ne verujem da u zapadnoj Evropi baš svi ujutru prvo grabe novine i daljinske upravljače ne bi li čuli šta se oko njih dogadja sem u slučajevima 11.septembra 2001., i 13.novembra 2015.god. Mi kao da smo upleteni u neku čudnu virtualnu stvarnost. Počela je po glavi da mi se mota misao kako možda već odavno živimo u "Matrix"-u a da toga nismo ni svesni. Ovde ne govorim o Evropi već samo o Balkanu. Toliko polemike oko ulaska u EU- da ne kažem prišljamčivanja-kao da nismo oduvek u njoj. Neki drugi koji su odavno u tom kolu sreće, već bi dali mnogo više od 10 baniki da izadju-snažniji, sa jačim valutama, naravno.
Nas jadnike privlače i povlače kao figurice u igrokazu zvanom "bolji život". Dok je nama najbitnije opstati uopšte, njima je veći problem iznaći vremena za trošenje teško stečenog novca. I to je to-nas zapravo ubija višak slobodnog vremena. Za one koji su pažljivo čitali ovaj tekst, potpuno je jasno da u ovom igrokazu Evropa predstavlja mudrog Dedala, a mi brzopletog i nadobudnog Ikara. Iz mitova može mnogo da se nauči. Kako bi stranci rekli:"Be careful what you wish for". (Dalje)
