Sajam knjigaah
Dodjoh na ideju da napišem nešto-vrstu protestnog pisma- za sadašnje nakrivo nasadjene i posadjene naraštaje, kao i za buduce koji prosto sprintaju ka jos dekadentnijoj-degenerativnojoj varijanti. Žalosno, ali u najvećem broju slučajeva roditelji nemaju prostora za vodeću rolu, obzirom na tugu čemer i jad koji ih hvata od matematičko-fizičkih formula kako da nahrane i obuku prethodno pomenute. Za to im zaista treba minimum jedan,a "srećnicima" i dva posla, kako bi vaser-vaga bila u nekoj vrsti labilne ravni od prvog do drugog (prvog) u mesecu.
Elem, ideja za ovaj tekst je proizašla nakom mog dolaska sa sajma knjiga, po mom mišljenju, nikad tužnijeg. Mada ga posećujem godinama, nikad mi nije uspelo da kupim delo za koje se tvrdi da je naprodavanije. Mislila sam da se prosto moji afiniteti ne poklapaju sa afinitetima široke populacije.
Ovaj put me je ta istina zaista obradovala. Najprodavanija knjiga-odabrani blogovi-autora Zoranaah-eh - izvinjavam se jer ne umem da iskoristim padeže. Čudom se čudim kako onoliko devojaka grabi knjigu od 2000 - 1 RSD, jer verujem da sve napisano ionako već znaju, možda bolje i od autorke. Žao mi je sto nisam radila na njihovom štandu (hahaha, pa ja ne radim uopšte), zato što bih pored pink knjižice postavila kutiju u istom tonu na kojoj bi pisalo:"Ukoliko ne možete sebi da priuštite knjigu, priložite donaciju za napustenu decu, koliko možete". Možda bi bar kod nekih dvadeset odsto posetilaca izazvala grižu savesti ako nista drugo.
Verovatno su i gosti ovogodišnjeg sajma bili oduševljeni ovakvom pomamom, pa nikada više nece ni poželeti da gostuju. Ako bude tako, ja ih u tome podržavam. U zemlji gde je najprodavanija ideja kako ne treba da razmišljate o životu, samo želim da pošaljem veliki pozdrav g-dji Isidori Bjelici, koja u svojoj trenutnoj nesreći bar nije morala prisustvovati ovakvoj blamaži. Velika je, čak i u svojoj bolesti. (Dalje)
