SPECIJALNO VASPITANJE
Odmah da razjasnim, u tekstu neću (previše) kritikovati decu i njihovo ponašanje, ni roditelje za vaspitavanje. Ne znam više ni da li su deca u tolikoj meri uopšte kriva za sve čudnije ponašanje što u školi, što na ulici i javnim mestima. Veliku ulogu sigurno igra i samo okruženje, pa ako hoćete i ova naša Nedodjija sa svim svojim rijalitima, i drugim multimedijalnim kičerajem kojima su izloženi. Da li roditelji mogu da ih od toga odbrane i drže ih pod staklenim zvonom? Teško - nemaju vremena dovoljno se posvetiti tom problemu. Mnogi su čak i veoma malo upućeni u detalje života svoje dece van kuće. Deca uvek imaju jedno lice za ukućane, a sasvim drugo koje pokazuju medju svojim idolima gde žele da budu zapaženi. Mnogi tako pokazuju i osobine koje im nisu ni u genetskoj strukturi ali osećaju se primoranim da idu "u korak" sa vršnjacima. Pogledajste samo koliko se programskih šema pojavilo u kojima su raznorazni članovi estradne elite u potrazi za mladim talentima, uglavnom iz oblasti pevanja. Shvatili izgleda i roditelji i deca da ovde jedini prosperitet dolazi iz mikrofona i dobrog izgleda, ponekad malo prepravljenog. U današnjim novinama osvanuo članak da je otac jednog učesnika ovakvog šou-programa, išamarao svog mezimca i nakon toga bio prijavljen policiji od strane sina i majke. Doduše, ne navodi se koji je bio razlog šamaranja. Pre par nedelja takodje je mladi pevač, finalista takmičenja dobijao lascivne poruke nekog manijaka iz gej populacije, pa su i policija i pravosudje imali pune ruke posla. Možda bi trebalo promisliti više puta o upućivanju dece na ovaj strmi i težak uspon, nisu sva deca ni dovoljno zrela ni stamena da mogu da izadju na kraj sa estradnim načinom života. Ne donose svi noviteti nešto dobro, kao što i o Zakonu o zaštiti dece kojim nam sve češće mašu ispred nosa ne mislim ništa dobro. Deca nezgodnog uzrasta mogu početi prijavljivati roditelje iz čiste osvetoljubivosti, na primer ako ih ne puste da idu svugde gde im padne na pamet. Ne shvatajući da sebi čine medvedju uslugu, sigurna sam da se i to dešava. Sem u slučajevima dokazanog zlostavljanja, teških alkoholičara ili narkomana od kojih bi ovaj Zakon trebalo da ih zaštiti, ne treba da ih toliko štiti od normalnih roditelja. Ako im od straha i lupe ponekad neku dangu, nije smak sveta. Postoji izreka da svako jutro treba da oplalite šamar detetu, a ako vi ne znate zašto - ono će sigurno znati. Izvukla sam iz konteksta aforizam Duška Radovića koji je ovo rekao, ali za žene. Ali vremena se menjaju i to na gore. Pronašla sam na net-u zakletvu koju su polagali djaci davne 1914.god.:
"Zakljinjem se da neću uništavati drveće, gaziti cveće i obećavam da neću pljuvati po podu u školi, ni u kući, ni na ulici; dajem reč da neću kvariti ograde ni nanositi kvar gradjevinama, nikad neću bacati hartije niti bilo kakvo djubre po putu, biću uvek učtiv, štitiću ptice, braniću tudju svojinu onako kako bih želeo da drugi brani moju, obećavam da ću biti iskren i pošten gradjanin." Zvuči naivno i lepo, baš kao i vreme u kom su živeli.
I moja generacija je polagala zakletvu kao Titovi pioniri, i mi smo je se pridržavali. Tada je naš grad i naša država bila mnogo lepše i bezbednije mesto za rast dece. Umesto što se svakodevno zgražavamo nad ponašanje nekih momaka i devojaka, treba da se zapitamo kako je do toga došlo i ko je tome kriv? Teško pitanje. Generalna
